domovini i dijaspori
Na konkurs koji je raspisala Asocijacija za afirmaciju univerzalnih vrijednosti „ BH Prosvetitelj „ pristiglo je
115 radova, a komisija u sastavu : Osman Halilović, Sead Husić i Osman Šahbegović je izabrala najbolje
radove.
Naš učenik IXc razreda Dino Osmanović osvojio je odlično peto mjesto .
Čestitamo našem učeniku Dini, koji će za ovaj uspjeh na dodjeli nagrada dobiti knjige Probudi svoje srce,
hafiza Ammara Bašića i knjigu Život ispočetka Nedima Botića, koji je obezbijedio za sve nagrađene
učenike džemat Augsburg ( Njemačka ), sponzor ovogodišnjeg konkursa.
RAMAZANSKA PRIČA
U mirnoj ulici jednoga starog grada u najljepšoj zemlji na svijetu gdje sunca najljepše sija , gdje je trava mekša od ćilima i gdje mjesec kao dukat sija u večeri tamne, gdje mahale kriju najljepše mlade djevojke i gdje su momci snažni i visoki kao planine,gdje se čuje povazdan sevdalinka i šapuću šadrvani, u malenoj kućici, ušuškanoj među zelenilom i šarenim cvijećem, živio je Ajdin , mladić blage naravi i vedrog duha. Ajdin je bio posebno vezan za svoju zemlju , i prkosnu i ponosnu, i jednu i jedinu i za svoj grad na najljepšoj rijeci, za svoju kuću i roditelje,ali i za mjesec ramazan jer je to bio mjesec koji donosi mir i zajedništvo za sve muslimane.Tako su ga učili njegovi, a i on se sam uvjerio u to.Zato ni ovaj ramazan nije bio izuzetak.
Prvi dan ramazana donio je Ajdinu i njegovoj porodici radost i uzbuđenje.Sunce se spustilo iza horizonta, a Ajdin je zajedno sa svojim ocem, majkom i sestrom sjedio za stolom, čekajući da se začuje top i mujezin kako bi prekinuli post. Mirisi ukusne hrane širili su se kućom kao iskrice na nebu kad se oglasi top dok su svi čekali iftar. Majka je žurno spremala prije toga jela da sve bude vruće i na vrijeme na stolu.Nakon oglašavanja topa, Ajdinov otac je podigao ruke zahvaljujući se Allahu na još jednom danu kojeg su ispostili i na blagodatima koji sui h okruživali.Zatim su svi zajedno počeli da jedu.Post su prekinuli hurmama i vodom, kako je to Sunnet Poslanika. Ramazan je za Ajdinovu porodicu i Ajdina bio mnogo više od jednostavnog prekida posta.To je bio za njih najljepši i najradosniji mjesec u godini, mjesec dijeljenja, činjenja dobra i mjesec brige prema drugima.Bio je to mjesec kad se traži ljepota čovjekove duše, njegova ljudskost i dobrota.To je mjesec kad se suzdržava od svega lošeg , a pokušava biti dobar i još bolji, nego što jesmo.
Svako veče Ajdinova mama je tokom ovog mjeseca pripremala više hrane , a Ajdinov otac, sestra i on išli su u komšiluk i dijelili tu hranu siromašnim.
Dijelili su je onima kojima je pomoć bila potrebna da i oni iftare.Majka se uvijek na iftar zvala postače pa su kuće u to vrijeme bile pune ljudi, priče i radosti.
Jedne večeri, dok su se vraćali kući nakon dijeljenja hrane, Ajdin i njegov otac naišli su na grupu djece koja je sjedila ispod drveta jabuke kolačuše .NJihova lica bila su ozarena osmijesima, ali njihove oči nisu imale sjaja.
“ Što vas muči, djeco ?”, upitao je Ajdinov otac brižnim glasom . Jedan od dječaka je podigao pogled i rekao : “ Mi smo siročad. Naši roditelji nisu sa nama, a mi nemamo nikoga da se brine o nama.“Ajdin je osjetio bol u svom srcu dok je gledao te usahle oči dječije.Bez oklijevanja, ponudio im je hranu koju su otac i on nosili sa sobom.
“Ovo je za vas”, rekao je .Radost djeca nisu mogla skriti.Zahvaljivali su se dugo.Kako su dijelili hranu, trgali vruće ramazanske lepine, pa se zadovoljni smješkali, e to se ne da ispričati.Bili su to trenuci radosti i za njih i za ovu dobru porodicu.Sevap je bio zarađen.On nije imao cijenu.Srce je veliko ljudsko.
Zato su oni, Ajdin, sestra i otac, otišli kući sa osjećajem zadovoljstva i miline, te radosti u srcma jer su uradili dobro djelo.Ta radost tukla je, skakala, vrila u njima pa su im koraci do kuće bili laki kao da cijeli dan nisu postili.
Kroz sve te trenutke, Ajdin se samo uvjerio u ono što je znao.
Ramazan nije samo mjesec posta i molitve, već mjesec ljubavi i brige za druge, mjesec dobrih djela, radosti .To je mjesec kad se otvaraju srca, kada se širi ljubaznost i kad se zajedništvo najjače osjeća.
I tako dok je mjesec ramazan polako prolazio, Ajdin i njegova porodica nastavila je sa dobrim djelima i brigama za one kojima je ta briga bila najpotrebnija, ostavljajući trag ljubavi i dobrote gdje god su išli.
Ta dobra porodica znala je da se dobra djela čine i onda kad se mjesec ramazan završi.
klavirista